Bukovače

Bukovača (lat. PLEUROTUS OSTREATUS)

Bulkovača (lat. PLEUROTUS OSTREATUS) porijeklom je iz južne Azije.
Vrijeme rasta(i berbe u prirodi)je jesen, a ima je i hladija proljeća. Danas se ova gljiva najviše uzgaja umjetno cijele godine, budući da nije pre zahtijevna. Najviše se uzgaja u Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Francuskoj.
U prirodi ova gljiva raste jednako kao parazit na živom tako i na srušenom, vlažnom drveću.

Bukovače su gljive koje rastu kao grm. Stabljike rastu postrance i svaka je 1-4 cm dugačka i 1-3 cm. debela, površina podsječa na filc.
Klobuk je pri dnu jezičast da bi u produžetku poprimio oblik školjke ili polukruga te je velik u promijeru između 5-15 cm. Boja klobuka zavisno od mjesta rasta varira od sivo plave, bjelakaste ili smeđe, površina je glatka i sjajna, ali ponekad i vlaknasta i suha.
Lamele sa dolnje starane su bijelkaste i guste te se pružaju paralelno uzduž stabljike.

Bukovača je jako osjetljiva na pritisak, te pri čiščenju i spremanju treba pripaziti, najbolje ju je samo obrisati sa kuhinjskim papirom.
Starije bukovače naginju biti žilave i ne mirišu ugodno. Kod kupovine pomirišite, ne smije se osjetiti miris po truleži.
Bukovače možemo pohati(veče i samo klobuke) ili sitnije pripremati na saft(ragu), mljeti i raditi paštetu ili sitno sjeckati te mješati sa putrom i začinima kao dodatak na pečenom mesu.
Također je možemo kombinirati u umacima sa ostalim gljivama. Bukovača nije skupa gljiva.

Čuva se na hladnom do 7 dana u hladnjaku ili do 8 mjeseci smrznuta.
Može se i sušiti, samo paziti da nije toplo, jer onda gubi aromu.

..:::Jela sa bukovačama:::..