Bijeli luk, češnjak

Karakteristike bijelog luka, češnjaka kao povrtne biljke

Podrijetlo bijelog luka

Bijeli luk ili češnjak, dolazi iz srednje Azije,a spada u porodicu ljiljana. Vrlo cijenjena biljka, u davnini se povezivala s vječnim životom.
U svijetu se uzgajaju razne vrste bijelog luka po čemu se razlikuju po boji,okusu i veličini.
Bijeli lik ili češnjak je jedna od najstarijih biljaka u uzgoju,a ima višestruku primjenu u kulinarstvu. Glavice bijelog luka ili češnjaka sastoji se od nekoliko malih češnjeva sjedinjenih u jednu ljusku.

Karakteristike bijelog luka

Ljut okus i izrazit miris.
Srodnici bijelog luka ili česnjaka su: Luk (crveni), poriluk, vlasac, luk kozjak.

Bijeli luk u kuhinji

Bijeli luk je vrlo aromatičan, zato je nezamjenjiv u kulinarstvu i kobasičarstvu, ali kao i dodatak jelima, kao što su; mahune, grah, kao dodatak salatama, umacima, kao dodatak uz ribu (naručito morsku).
Za otklanjanje mirisa bijelog luka iz zadaha, pomaže grickanje sviježegperšunovog lišća, neposredno nakon jela.

Bijeli luk u medicini

Bijeli luk ili česnjak sadraži: Vitamine, minerale,fosfate, aminokiseline, enzime, a bogat je i vitaminom C i vitaminom B6.
Normalizira rad srca, poboljšava rad srca protočnost krvnih zila, djeluje kao antiseptik kod prehlade, bronhitisa i kašlja,snižava krvni pritisak, u istraživanjima se pokazalo da je bijeli luk jedno od najboljih sredstava u prevenciji liječenja začepljenih žila, ali isto tako smanjuje kolesterol.
Najnovija istraživanja su pokazala kod ljudi koji redovito konzumiraju veću količinu bijeloga luka, znatno smanjenje rizika od oboljenja od raka zeludca.