Hren

Karakteristike hrena

  

Podrijetlo hrena

Hren potječe iz jugozapadne Europe i Rusije.

Karakteristike hrena

Hren je samonikla biljka, visine 1,5m,velikih duguljastih listova, cvate bijelim cvijetovima. Korijen je vretenast, grube ljuske te boje od crnkaste do smeđe-žute. Meso korijena je bijele boje. Botanički gledano hren spada u istu skupinu biljaka kao i peršun.

Hren u kuhinji

Kod kupnje sviježeg hrena obratite pažnju da je korijen čvrst, neoštećen i da je naboran. Svakako izbjegavajte zelenkaste korijene, te one koji klijaju.

Umjesto sviježe naribanog, možete koristiti onog iz tube ili iz staklenke.
Prije pripreme, gulite ga što tanje, tako da mu odstranvši samo koru. Prije nego što ga naribate, držite korijen 24 sata u hladnoj vodi kako bi se osvježio.
Sviježi korijen hrena se najčešće riba, ili sjecka u el.sjeckalici. U svježem stanju korijen hrena sadrži tvar ljuta okusa - glikozid sinigrin - koji je svojstvenom aromom vrlo tražen dodatak uz šunku, kuhane kobasice ili kuhano meso, osobito govedinu.
Naribani korijen hrena, oštra mirisa i okusa, osnova je mnogih umaka (npr.hren na bijelo) na bazi slatkog vrhnja, majoneze ili senfa, začin mesnim i ribljim jelima te salatama.
Malo sitno ribane jabuke pomiješane s naribanim hrenom ublažuje njegovu oštru aromu i miris. Koristi se i kao dodatak nekim vrstama senfa i kečapa.
Kako biste sačuvali njegovu aromu, čuvajte ga u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku (oko 4 - 6 mjeseci) Možete ga bez problema i smrznuti.
Po zimi se najbolje čuva tako da se korijen stavi u kutiji i pokrije sa pijeskom.

Hren u medicini

Hren ima antiseptičko i antibakterijalno djelovanje. Pojačava imunitet.