Vlasac

Karakterisike vlasca

  

Vlasac (Allium schoenoprasum L.) je višegodišnja lukovica
Ispod zemlje se nalazi duguljasta lukovica tanke kože, iz koje izbijaju gusti, šuplji, cjevasti listovi sivo-zelenkaste boje, visoki 15-45 cm. U vremenu sviblja do srpnja cvate crvenkastim ili ljubičastim poluloptastim cvjetovima. Raste samoniklo u velikom broju uz obale rijeka, na vlažnim livadama od proljeća do jeseni. Po intenzivnom mirisu već su iz daleka prepoznatljivi.

Za razliku od ostalih vrsta luka kod vlasca se koristi samo sjeckani list, a lukovicu sa lišćem možemo i presaditi tako da vlasac možemo, ako ga držimo dalje od mraza, koristiti sviježeg cijelu godinu.
Vlasac potječe sa sjevera ( Kanada, Sibir), okus mu je finiji i aromatičniji , a manje je ljut od ostalih vrsta luka ili poriluka.
Vlasac je još poznat kao: drobnjak, čebućek, ptičji luk, sitni luk, snit luk, rezanac.

Vlasac u kuhinji

Jelima daje lagan, svjež okus luka hrani, integralna je komponenta sezonskih umaka i dio je svakog začinskog octa.
Koristi se sitno sjeckani listovi u sviježem ili suhom obliku. Upotrebljava se kao dodatak juhama , salatama (posebno rajčica i krastavci), jelima od jaja (omlet), paštetama i raznim vrstama variva od povrća, umacima posebno onim na bazi jaja, vrhnja i sira (sir i vrhnje sa vlascom ), ili jogurta. Vlasac je i sastavni dio začinskih mješavina, pa je tako i obavezni sastojak francuskog fines herbes. Odlično se slaže sa hrenom, peršunom, krabuljicom, estragonom.
Dodajte ga jelima u posljednjem trenutku jer mu dugotrajno kuhanje uništava okus.

Vlasac u medicini

Bogat vitaminom A I C, djeluje antibakterijiloški, poboljšava apetit i probavu, snižava krvni tlak i kolesterin u krvi. Također sprečava taloženje vode u tkivu.