Pinjol
Karakteristike pinjola kao začina
Podrijetlo pinjola
Pinjoli su se sakupljali u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području upotrebljavaju 2 000 godina.
Karakteristike pinjola
Pinjoli su jestive sjemenke iz češera Mediteranskog, Koreanskog, te sjevernoameričkog Pinon bora. Sjemenke rastu zaštičene u šišarki, teško se dolazi do njih zbog čega se održavaju na višoj cijeni.
Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu, kako bi se njihove ljuske otvorile. Sjemenke s ljuskom odstranjuju se ručno ili mehanički kako bi se došlo do sjemenke pinjola.
Bor raste od 6-12 metara u vis, potrebno mu je 15-ak godina da počne da razvija veću količinu češera.
Pinjoli od svih orašastih plodova sadrže najviše bjelančevina u svome sastavu čak 31%. Izuzetan je izvor proteina, izvrsnog je okusa koji podsječa na bademe, mada su puno intenzivnije arome.
Zelena ljuska je bogata vitaminima, a kremasto bijelo meso ima lagani mliječni okus i bogato je antioksidantima.
Pinjoli su sjemenke s najprobavljivijim oblikom esencijalnih uljnih kiselina, bogate su i aminokiselinama koje jačaju imunitet.
Pinjoli sadrže veliku količinu masti zbog čega vrlo brzo užegnu.
Glavni proizvođači pinjola su: Turska, Italija, Španjolska, Portugal.
Još iz antičkih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva. Zapise o tomu nalazimo u rimskoj knjizi o zdravlju Tacuinum Sanitatis in Medicina te u arapskoj knjizi "Mirisni vrt".
Pinjol kao začin u kuhinji
U starom se Rimu od smrvljenih pinjola, badema i octa pripremala neka vrsta senfa.
Pinjoli su idealan dodatak za različite salate i kao neizostavni dodatak za poznati hladni umak Pesto Genovese.
Dodaje se tjestenini. Upotrebljavaju se kao začin u kobasicama,
kolačima.
Dodaju se još kuhanom povrću i riži, ali i kao dodatak kod pripreme omleta, riba i
mesnih jela, osobito divljači.
U Egiptu pinjoli se mješaju sa špinatom, dok na Srednjem istoku poznat je umak tarator u kojem se popečeni pinjoli kombiniraju s kruhom,
češnjakom, mlijekom i maslinovim uljem kako bi se dobila kremasta smjesa.
Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, slani ili neslani kao i kikiriki.
Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na tržnicamaili u trgovinama zdrave hrane.
Veliku pažnju moramo obratiti načinu čuvanja pinjola,jer vrlo lako užegnu i zbog toga potrebno ih je čuvati u hladnjaku, ali ne više od tjedan.
Pinjol u medicini
Pinjoli zbog velikog sadržaja masti (uglavnom nezasićene) korisne su u prevenciji krvožilnih bolesti i snižavanju LDL kolestreola. Mononezasićene masne kiseline snažno djeluju na smanjenje krvnog tlaka.
Pinjoli se još koriste kao ljekovito sredstvo protiv uznemirenosti, kod poremečaja rada bubrega, mokraćnog mjehura i probavnog sustava te tuberkuloze.
|